Osobine vode

Voda nije samo vitalni element, ona je sastavni deo našeg tela. Ali kako možemo biti sigurni da pijemo bezbednu i zdravu vodu i koje su to osobine koje voda treba da ima da bi bila doprinela našem zdravlju?

Voda je osnov našeg zdravlja, svakodnevna potreba našeg organizma i, pored hrane, jedini faktor bez kojeg ne možemo preživeti. U nameri da se ponašamo odgovorno prema svom zdravlju, ne smemo zaboraviti da ako ne biramo kvalitetnu vodu, sav trud je uzalud.

Znajući da je voda koju svakodnevno konzumiramo toliko važna za naše zdravlje, zašto onda zanemarujemo njen kvalitet, ne informišemo se odakle dolazi voda koju unosimo u sebe, ne interesujemo se za samu ispravnost vode koju pijemo?

Voda je po sastavu jedno od najjednostavnijih, ali zato po funkcionalnim karakteristikama jedno od najkompleksnijih jedinjenja u prirodi. Ako je kvalitetna, najbolji je čuvar ljudskog zdravlja, ali istovremeno, ako nije adekvatnih fizičkohemijskih svojstava, uzročnik je funkcionalnih i psihosomatskih poremećaja u organizmu.

Kako bi osigurali da su svi biohemijski procesi u ljudskom telu optimalni, voda treba da ima sledeće osobine:

  • ČISTOĆA VODE
  • pH VODE
  • ORP VODE
  • POVRŠINSKI NAPON VODE
  • STRUKTURA VODE
  • MINERALIZACIJA VODE
  • PAMĆENJE VODE

ČISTOĆA VODE

Voda je vitalni element u u našem životu. Ne samo da je od suštinskog značaja za naše zdravlje, već je koristimo i za brojne kućne poslove. Svakog dana koristimo vodu za piće, kuvanje, kupanje i čišćenje, ali da li ste se ikada zapitali odakle nam dolazi ta voda?

Postoje dva osnovna izvora vode: površinske i podzemne vode. Površinske vode su one koje leže na površini tla i nalaze se u jezerima, rekama i rezervoarima. Podzemne vode leže ispod površine zemljišta i prolaze kroz i pored stena.

Potrošači dobijaju vodu iz jednog od dva izvora: iz sopstvenog bunara ili gradskog vodovoda. Domaćinstva uz pomoć pumpe upotrebljavaju podzemne vode za potrebe u domaćinstvu. Gradski vodovod može koristiti površinske ili podzemne vode.

Setite se kada ste bili dete i kada nije bilo ničeg boljeg u vrelom letnjem danu nego da se napijete vode iz česme. Stvari su tada bile jednostavne. Danas znamo da voda sa česme često sadrži štetne zagađivače, uključujući toksične hemikalije i teške metale. Zbog tog saznanja, danas su plastične flaše za vodu prisutne u kancelarijama, automobilima, hotelima i u sklopu dečijih paketa za užinu.
U stvarnosti, flaširana voda je samo obična voda. Više od 25% flaširane vode dolazi iz opštinskih izvora vode, što znači da kupovinom flaširane vode dobijate veoma skupu “prečišćenu” gradsku vodu. Nezavisni testovi su takođe pokazali da je kvalitet flaširane vode u rasponu od veoma dobre do opasne.

Spisak zagađivača koje često možete naći u vodi sa česme i u flaširanoj vodi:

Arsenik: Arsenik izaziva rak pluća i bešike, rak kože i može izazvati rak jetre i bubrega. On takođe može da ošteti srce, centralni i periferni nervni sistem, a može uticati na reproduktivne organe i dovesti do urođenih defekata. Kao rezultat toga, trebalo bi da se izbegne ovaj zagađivač po svaku cenu. Arsen je teški metal koji dolazi u vodu iz zemlje ili iz industrijskog otpada.

Radijacija: Nuklearna katastrofa u Japanu je pokazala svetu da je radijacija veoma ozbiljna pretnja. Radioaktivne čestice se lako šire kroz podzemne vodene sisteme i na taj način negativno utiču na sve vodotokove i ekosisteme. Nuklearne elektrane postoje u mnogim zemljama, čak i neki minerali su prirodno radioaktivni, tako da nemamo gde da se sakrijemo. Radioaktivno zagađenje ima kumulativni efekat, što znači da se skuplja u telu tokom života. Nažalost konzumiranje zagađene vode za piće je jedan od osnovnih načina izlaganja radioaktivnosti.

Fluor: Zvuči ironično da je fluor nepoželjan u vodi kada je on sastojak u mnogim pastama za zube. U pravim količinama fluor može da smanji i spreči propadanje zuba. Međutim, fluor je veoma toksičan i u većim količinama može izazvati zubnu fluorozu, trovanje, čak i smrt. Za fluor se takođe sumnja da je kancerogen, tako da definitivno ne treba da pijete vodu koja sadrži fluor. Najbolji način da se spreče oboljenja je provera koncentracije fluora u vodi za piće (koncentracija fluora ne bi trebalo da bude veća od 0,7 mg / L).

Hrom: Izloženost heksavalentnom hromu izaziva dugu listu teških bolesti kao što su rak želuca, bubrega, jetre, prevremenu demenciju i dermatitis. Hromati se često koriste za proizvodnju različitih proizvoda od kože, za proizvodnju maltera i boja. Hromati u tim industrijskim procesima mogu dospeti u podzemne vode i zemljište i na kraju završiti u našoj vodi.

Olovo: U današnje vreme svi znamo za posledice trovanja olovom. Veoma osetljiva na izloženost olovu su deca, odojčad, fetusi u materici i trudne žene. Prenos olova iz placente kod ljudi počinje već u 12.-oj nedelji razvoja i nastavlja se dalje tokom razvoja. Deca apsorbuju 4-5 puta više olova od odraslih, a biološki poluživot može biti značajno duži kod dece nego kod odraslih. Olovo ometa razvoj nervnog sistema i može da izazove anemiju, napade, čak i smrt. Olovo dospeva u vodu preko vodovodnih cevi, a dešava se da i bakarne cevi mogu biti zavarene olovom. Nivoi olova ne bi trebalo da prelaze 0,01 mg / L.

pH VODE – KISELO ALKALNI BALANS VODE

pH je skala kojom se meri kiselost i baznost u rastvoru (koncentracija jona vodonika). Kreće se od 0-14, gde 0 označava najkiselije, 7 je neutralno, a 14 najalkalnije. pH skala je logaritamska, što znači da je pH 8 deset puta alkalniji od 7, a pH 9 je sto puta alkalniji.

Krv i druge tečnosti u telu koje okružuju ćelije su blago alkalne (pH od 7,2 do 7,45). Ukoliko bi se pH krvi promenio na 6,9 nastupila bi koma, a zatim i smrt.

Srećom, naš organizam ima mehanizme koji mu pomažu da održi ravnotežu i spreči velike promene vrednosti pH. To su disanje – pluća, zatim tzv. puferski sistemi u telesnim tečnostima i selekcija vodonikovih jona u bubrezima.

Ipak, današnji način života dovodi do stvaranja velike količine tzv. “kiselog otpada” u našim organizmima. 97% hrane kao proizvod metabolizma stvara kiseli otpad, a od značajnih faktora zakišeljavanja su i pušenje, alkohol, stres i zagađenje.

Naše telo je prinuđeno da se konstantno bori sa nastalim kiselinama, što vremenom osiromaši rezerve naših sistema za neutralizaciju. Nastale kiseline dugoročno opterećuju naš organizam, što dovodi do niza problema: gojaznost, smanjen imunitet, nedostatak energije, ali i čitav niz bolesti povezanih sa kiselošću, koje uključuju dijabetes, osteoporozu, formiranje bubrežnih kamenaca, artritis, rak i dr.

Alkalna voda u sebi ima više negativnih OH-jona, što dovodi do veće raspoloživosti kiseonika u krvi. Zapravo, ako je krv samo malo alkalnija (od 7,3 do 7,45) u njoj će biti oko 2/3 više kiseonika, koji je na raspolaganju svim ćelijama u našem organizmu!

Dr Otto Warburg, koji je dobio 2 Nobelove nagrade, otkrio je 1932. godine da nedostatak kiseonika u ćelijama dovodi do raka. Za razliku od normalnih ćelija, ćelijama raka kiseonik nije potreban i on buja u kiseloj sredini. Dr Warburg je takođe otkrio da nastajanje mutiranih receptora, što dovodi do raka, ne može da se desi ukoliko je pH vrednost ćelije u zdravom alkalnom nivou.

Kako bi se izborio sa velikom količinom kiselog otpada, organizam proizvodi previše slobodnih radikala, koji oksidiraju ne samo otpad, već i zdrave ćelije. Negativni OH joni iz alkalne vode neutrališu slobodne radikale, odnosno deluju kao snažan antioksidans.

Naučnici su istraživali razloge dugovečnosti pojedinih naroda i ustanovili da im je zajednička – čista alkalna voda!

ORP VODE – REDOKS POTENCIJAL VODE

Šta znači pojam “živa voda”? Voda ima jedno svojstvo, tzv. rekods potencijal vode – ORP, koja se meri u milivoltima. Živa voda ima negativni ORP što svedoči o prisustvu slobodnih elektrona. Za razliku od žive vode, u mrtvoj vodi vlada nedostatak elektrona i zato ona ima pozitivni ORP. Šta to konkretno znači za nas? Organizam stari kad voda napušta ćelije. Zašto se to događa? Jedan od uzroka su i slobodni radikali koji osim energije iz ćelija kao sisaljkom isisavaju i vodu.

Slobodni radikali su molekuli-vampiri: pozitivno naelektrisani molekuli kojima nedostaje slobodni elektron. Neprestano su u potrazi za slobodnim elektronima koje otimaju nezaštićenim ćelijama. Ćelija pritom gubi energiju – svoju životnu snagu – sa svim posledicama koje iz tog proizlaze. Slobodni radikali su među glavnim uzrocima starenja organizma.

S druge strane, antioksidansi su negativno naelektrisani molekuli koji imaju slobodan elektron. Takvi molekuli neutralizuju slobodne radikale. Živa, negativno naelektrisana voda bogata je slobodnim elektronima i zato je vrlo jak antioksidans – ona daje energiju i oživljava. Mrtva voda koja teče iz slavine obiluje slobodnim radikalima.

Živa voda s negativnim ORP-om ne postoji u prirodi, zato što je takvo stanje vode nestabilno – elektroni se za nekoliko sati gube i ona se pretvara u neutralnu, a zatim u mrtvu vodu. Postoje izvori s pozitivnim, ali niskim ORP-om. I ta je voda, naravno, dobra. No živu vodu možete lako pripremiti kod kuće uz pomoć Life Water uređaja. ORP efekat traje najviše par sati, pa vodu treba popiti odmah posle hidrogenizacije.

POVRŠINSKI NAPON VODE

Površinski napon je osobina površine tečnosti da se suprotstavi delovanju spoljašnjih sila. Povećanje
međumolekularnih sila na površini tečnosti predstavlja površinski napon.

Neki objekti mogu da plutaju na površini vode, čak iako imaju veću gustinu od vode. Neki insekti, na primer, mogu da trče po površini vode. Uzrok ove pojave je kohezija između sličnih molekula, odnosno molekula vode. Kapi tečnosti su sfernog oblika zahvaljujući pojavi površinskog napona. Energija čestica na površini tečnosti je obično veća od njihove energije unutar tečnosti. Zbog toga svaka tečnost nastoji da što više smanji svoju površinu i ovu tendenciju nazivamo površinski napon.

To je ono što vidite kada operete automobil, kapljice vode ostanu na haubi. Kada perete automobil, koristite deterdžent da biste smanjili površinski napon, što čini vodu “vlažnijom” i boljom za čišćenje. Očigledno je da ne možete koristiti deterdžent da biste „poboljšali“ bioraspoloživost vode za piće. Ali možete koristiti Life Water. Jonizacija vaše vode za piće razbija njen površinski napon, čineći je “vlažnijom” i korisnijom za naše telo.

Smanjen površinski napon vode omogućava da takva voda bude biološki dostupna, tečna i lako svarljiva, drugim rečima – živa voda. Ova osobina vode omogućava ćelijama organizma da bez ikakvih dodatnih napora absorbuje vodu za punjenje vanćelijskog i unutarćelijskog prostora.

STRUKTURA VODE

Strukturisana voda, energetski mikrogrupisana, obezbedjuje razmenu informacija izmedju živih ćelija organizma. Drugim rečima, to je voda dobijena van organizma čoveka, koja ima karakteristike kao i voda koju sam organizam stvara u boihemijskim procesima oksidacije – endogena voda.

Osnovna formula vode je H20. Dva atoma vodonika su pozitivan pol, jedan molekul kiseonika predstavlja negativan pol. Iako se ta dva pola neutrališu, molekul vode u osnovi je polaran – ponaša se kao mali magnet koji privlači sledeći molekul vode i taj sledeći (uz pomoć vodonikovih veza). Kao posledica toga nastaje struktura koju nazivamo »klaster« formacija.

  • Iz pojedinačnih molekula vode stvaraju se klasteri vode.
  • Voda koja se sastoji iz takvih klastera naziva se strukturisana voda.
  • U prirodi nema potpuno strukturisane vode. Prirodna tečna voda je mešavina pojedinačnih molekula i klastera manje ili veće složenosti. Što vise klastera ima time je voda više strukturisana.

Zašto je strukturisana voda lekovita?

Šta je to “lekovita voda”? Lekovita voda koja samostalno izvire iz podzemnih izvora ima lekovita svojstva, ne samo zato što sadrži rastvorene minerale i gasove, nego i zbog njene molekularne strukture dobijene proticanjem kroz majku Zemlju. Dokazano je da veštački rastvori vode sa istim sadržajem soli, minerala i gasova kao izvorska voda, nema tu lekovitost kao prirodna voda sa lekovitog izvora. A to je zbog toga što ta izvorska voda ima strukturu. Ali ta se struktura održava relativno kratko vreme, zato i lekovita voda gubi svoja svojstva posle nekog i to relativno kratkog vremena. To jest, takva voda daje najbolji efekat ako se koristi neposredno na izvoru, inače ne bi postojale lekovite banje, svako bi mogao da je ima kod kuće dovoženjem takve vode.

Ako se pod mikroskopom uveliča 2000 puta kap vode sa izvora, vide se tačkaste mrlje, nalik na pahuljice. Posle 24 časa te pahuljice se gube. To nisu nečistoće, niti minerali, to su složeni klasteri molekula vode.

Takve forme vide se i u vodenjaku novorodjenčadi i njihovim ćelijama, koje su potpuno ispunjene strukturisanom vodom. Kod odraslih ljudi se takodje vide te pahuljice, ali im je koncentracija znatno manja. I što je čovek stariji koncentracija je sve manja. Izuzetak su narodni iscelitelji, potpuno verujući sveštenici (sveta lica) i vernici, jogi kod kojih se sa starošću čak i povećava koncentracija “pahuljica”.

Američki naučnici su dokazali da svaka živa ćelija ima unutar sebe, odredjenu količinu strukturisane vode. Kada se takva ćelija unese u vodu koja sadrži štetne materije, ona se odmah okruži svojom strukturiranom vodom i tako štiti sebe.

Što se tiče bolesnih ili povredjenih ćelija, one sadrže u sebi visok procenat ne-strukturisane vode i stoga su nesposobne da obrazuju zaštitni štit od molekula strukturisane vode, zbog čega brzo uginu kada se nadju u nepovoljnim uslovima. Lekovito dejstvo sveže strukurisane vode je u tome što zamenjuje ćelijsku vodu obolele ćelije i time joj daje veću snagu za opstanak, povećava životni vek i efikasnost njenog rada. To se odnosi na sve ćelije organizma, čime se on osposobljava na samostalno gašenje patoloških ognjišta.

MINERALIZACIJA VODE

Prisustvo u vodi makro i mikro nutrijenata je neophodno za zdravlje, pa voda koja se konzumira mora biti mineralizovana.

Među različitim vodama koje su dostupne potrošačima, postoje ogromne razlike u kvalitetu, mineralnom sastavu i, samim tim, u načinu na koji utiču na naš organizam i zdravlje.

Poznato je da nedostatak pojedinih minerala u organizmu može loše uticati na zdravlje čoveka. Ali, organizam se ne sme ni opteretiti mineralima, jer njihovo prekomerno prisustvo, takođe, loše utiče na zdravlje, zbog čega se u svakodnevnoj upotrebi i za celu porodicu mogu naći samo vode koje imaju manje od 500 mg/l suvog ostatka (minerala), a idealno je ako imaju suvi ostatak oko 300 mg/l.

Kao što je u životu potrebno naći balans, tako je i kod vode mnogo bitniji uravnotežen odnos sastojaka od njihove pojedinačne količine. Tako i voda koja ima specifičan balans minerala višestruko dobro utiče na ljudski organizam, jer apsorpcija nekog pojedinačnog minerala u velikoj meri zavisi od količine drugih minerala u organizmu u tom trenutku.

Treba znati da organizam 80–90 odsto potrebnih mineralnih materija dobija iz hrane, a ostatak (10-20 odsto) iz vode.

Dejstvo minerala na organizam je različito:

  • Kalcijum je važan makroelement koji obezbeđuje normalno funkcionisanje organizma zajedno sa magnezijumom, ali samo ako je njihov odnos približno 2:1, a da pri tome, njihov zbir ne prelazi 150 mg/l. Ukoliko je jedan od ova dva minerala prisutan u većoj koncentraciji, on sprečava apsorpciju drugog i dolazi do njihivog taloženja u oranizmu. Kalcijum je presudan za čvrste kosti i zube, posebno kod dece. Izgradnja kostiju u mladosti utiče na to kakve ćemo kosti imati u starosti. Pored toga, kalcijum smanjuje osetljivost na alergije, posebno one na sunce. Joni kalcijuma djeluju i na nervni sistem. Ako neko ima premalo kalcijuma u krvi postaje živčan, strašljiv, brzo plane. Stoga je neophodan svima koji su pod stresom a posebno sportistima i poslovnim ljudima. Najnovija istraživanja pokazuju da štiti i od raka creva.
  • Magnezijum je kritičan element za pravilno funkcionisanje ljudskog organizma, posebno za kardiovaskularni i nervni sistem. Kao kofaktor u više od 300 enzimskih sistema u humanim ćelijama Mg ima odlučujuću poziciju u normalnoj miokardnoj funkciji. Valja svakako znati da je za protektivno dejstvo na kardiovaskularni sistem odgovoran magnezijum, kao i međusobni odnos ovog minerala i kalcijuma. Poželjno je da nivo magnezijuma u vodi za piće bude bar 30 mg po litri. Vode sa puno magnezijuma ne treba davati maloj deci.
  • Natrijum je esencijalni element zdravlja i funkcionisanja organizma, ali u svakodnevnoj upotrebi u vodi ne bi trebalo da ga bude više od 150 mg/l, a preporučljivo je da ga bude i ispod 50 mg/l. Ovo stoga što su osobe koje pate od kardioloških, bubrežnih i bolesti organa za cirkulaciju, kao i deca sa neformiranim bubrezima osetljivi na njegovu povećanu koncentraciju. Sa zalaskom u godine, naša osetljivost na natrijum često postaje izraženija. Većina domaćih flaširanih voda ima visok sadržaj natrijuma u svom sastavu, što nije dobro, jer njegovo prekomerno prisustvo sprečava gubitak telesnih tečnosti (sprečava znojenje, mokrenje, te dovodi do vezivanja vode u organizmu) što dovodi do rasta krvnog pritiska, gojaznosti, stvaranja celulita… Zbog njegovog štetnog dejstva i činjenice da ga kroz ishranu svakodnevno unosimo od 4 do 7 puta više nego što je potrebno treba voditi računa da se maksimalno smanji njegov unos.
  • Kalijum je potreban organizmu, ali njegov višak izaziva stres bubrega, pa i prekid njihovog rada, i zato za svakodnevnu upotrebu ne treba koristiti vodu koja ga ima više od 12 mg/l.
  • Sulfati su bitni za očuvanje zdravlja i vitalnosti ćelija, ali u svakodnevnoj upotrebi u vodi ne bi trebalo da ih bude više od 30 mg/l. Visok nivo sulfata može da prouzrokuje dijareju i dehidrataciju.
  • Hloridi pomažu u čišćenju otpadnih materija iz organizma tako što olakšava funkcionisanje jetre. Podstiču varenje. Pomaže da ostanete gipki. Dnevne potrebe za hloridnim jonom zadovolje se kroz unos prosečne količine kuhinjske soli. Prevelik unos hlorida može dovesti do određenih disfunkcija u organizmu.
  • Nitrati i nitriti su zagađujuće materije i u vodi ne bi trebalo da ih bude. Za spravljanje hrane za bebe sme da se koristi samo voda bez nitrita.
  • Hidrokarbonati (bikarbonati) su veoma poželjni u vodi jer pomažu varenju, što naroćito odgovara osobama sa hroničnim oboljenjem probavnog trakta.
  • Silicijum dioksid (“silica”) koji je prisutan u nekim vodama jako je bitan element za organizam. On je neophodan za stvaranje kolagena kostiju i vezivnog tkiva, za zdrave nokte, kožu i kosu, za apsorpciju kalcijuma, za fleksibilnost arterija i time igra ulogu u prevenciji kardiovaskularnih bolesti. Silicijum-dioksid je važan za prevenciju “Alchajmerove bolesti”. Zatim, on stimuliše imuni sistem i sprečava proces starenja ćelija u tkivima. Kalcijum, magnezijim i kalijum povećavaju dejstvo silicijum dioksida.
  • Joda ima vrlo malo, ili nimalo u podzemnim malomineralizovanim vodama, ali ga ima u naftnim i morskim vodama. On je esencijalni element za sintezu hormona tiroidne žlezde. Usled nedostatka joda nastaje Bazedovljeva bolest. Kuhinjska so se obogaćuje kalijum-jodidom da se spreči nastanak ove bolesti. Njegov preterani unos može dovosti do predisponiranosti za oboljenja štitne žlezde.

Ako se svakodnevno upotrebljava prirodna mineralna voda, ona ne bi trebalo da sadrži više od 1 mg/l fluorida, kako bi se izbegla fluoroza zuba i drugi neželjeni efekti.

Naučnici su dokazali da dugovečnost i zdravlje ljudi zavisi od kvaliteta pijaće vode. Voda treba da bude prirodno bogata mikro i makro nutrijentima i da ima brojne osobine koje blagotvorno deluju na ljudsko telo.

PAMĆENJE VODE

Vodu su izučavali detaljno i svima je poznato da, u odnosu na druge tečnosti, voda ima više neobičnih svojstva kako fizičkih tako i hemijskih. Nijedan naučnik npr. ne može da objasni zašto se gustina vode na negativnoj temperaturi povećava a na pozitivnoj smanjuje. Sve materije se pri hlađenju skupljaju a voda čini obrnuto – širi se. Voda, to je mali molekul, koji ima krajnje specifična svojstva i nema drugih molekula koji imaju takve anomalije. Ali ako ne bi postojala bilo koja od tih anomalija ne bi bilo ni života na planeti.

U memorijskom smislu, prihvatajući neku informaciju, voda stiče nova svojstva a pri tome njen hemijski sastav ostaje isti. Ono što je nama do sada bilo najbitnije u vodi jeste njen hemijski sastav. Sa druge strane izgleda da je njena struktura mnogo važnija osobina od hemije. Struktura vode – to je ono kako su raspoređeni njeni molekuli. Mi vidimo kako se molekuli vode objedinjuju u grupe koje nazivamo – klasteri.

Naučnici pretpostavljaju da su baš ti klasteri ćelije za pamćenje, pomoću kojih voda kao na magnetofonsku traku zapisuje sve što vidi, čuje i oseća. Urađeno je mnogo eksperimenata o obrascima delovanja na vodu najrazličitijim faktorima: magnetnim poljima, električnim poljima, običnim predmetima, ljudskim prisustvom, ljudskim emocijama. Utvrđeno je da emocije, pozitivne i negativne, imaju najjači uticaj.

U prisutnosti nepoznatog molekula, klasteri formacije vode odmah okružuju strani molekul i preuzimaju njegove elektromagnetne karakterisitke / oscilacije. Kada ta supstanca, bilo da je štetna (virusi, hemikalije, alergeni, lekovi…) ili korisna kao štu mikronutrijenti, napusti klaster u vodi svejedno ostaje njeno elektromagnetno osciliranje tj. njen frekventni zapis – voda ga zapamti.

Kao što slušamo muziku sa gramofonske ploče, možemo koristiti biorezonancu za snimanje i obradu oscilacija iz vodenih klastera. Terapija biofrekvencijama dovodi do odvajanja strukturnih veza klastera vodonika. Kao rezultat toga molekularni poremećaji sačuvani u klasteru gube svoju prvobitnu stabilnu konfiguraciju i intezitet oscilacije.

Iz ovoga možemo zaključiti da zapis lekovitih frekvencija možemo utisnuti u vodu uz pomoć Life Water uredjaja. Na taj način se informiše voda i vi je možete koristiti svaki dan za poboljšanje vašeg zdravlja. Vaše telo tako kontinuirano dobija lekovite informacije, duže vremena je u rezonanci, što sigurno dovodi do smanjenja vaših problema i poboljšanja vašeg zdravlja..

Leave a Comment